Mišljenja Uvik kontra

Uvik kontra

Damir Šarac

Nalazi o caru prije Dioklecijana i Splitu prije Palače su sramotno odbačeni, zalijmo sve betonom i prekrijmo škovacama!

kolumna damira šarca
Dragocjeni kameni natpis star 18 stoljeća Splićani ljubomorno čuvaju iza ove kante za smeće

Uzidana u kamenoj fasadi splitske Bosanske ulice, nekadašnje ulice Cambj, iza recentne kante od škovaca koju smjerno, skupa s pločnikom u koji je zavidana, presipavaju prolaznici i turisti, stoji ploča s latinskim natpisom: "Imperatoru Cezaru Marku Aureliju Probu, pobožnom sretnom nepobjedivom Augustu, vrhovnom svećeniku, tribunske moći dvaput, konzulu, ocu domovine, prokonzulu – Aurelije Marcijan, savršeni muž, upravitelj provincije Dalmacije, posvećen njegovu božanskom dostojanstvu."

Nestor naše arheologije, akademik Nenad Cambi, bavio se ovim natpisom, pokušavajući ga uz to i uzaludno otrgnuti zastoru od smeća koji ga skriva, navodeći kako je riječ o nevjerojatno vrijednom povijesnom svjedočanstvu vezanom uz Split.

Natpis je dijelom otučen jer je car Prob, a vladao je od 276. do 282. godine – između njega i Dioklecijana u nepune tri godine izmijenili su se carevi Kar, Karin i Numerijan – nakon smrti doživio nepravednu sudbinu uobičajenu za to doba; rimski Senat osudio ga je na "damnatio memoriae", što je značilo brisanje njegova spomena iz javnog života.

Prob je 277. godine, upravo kad je na terenu gdje će petnastak godina kasnije biti podignuta palača novog cara, imenovao Dioklecijana zapovjednikom Mezije i tako načinio ključni korak u njegovoj karijeri, a te iste godine u Probovu je čast izgrađen splitski spomenik od kojeg su pored natpisa pronađeni blokovi, ukrašene konzole i ploča s frizom oružja, što govori kako je bila riječ o monumentalnom spomeniku s carevom statuom.

Ukras iza kante

Prob je, baš kao i Dioklecijan, bio ilirskog podrijetla, a ubili su ga vojnici ne želeći kopati kanale kod Sirmiuma u Panoniji. Dioklecijan nije bio nezahvalan, ishodio je od Senata ukidanje odluke o "zabrani sjećanja" na Proba i, pored toga što je natpis sa splitske ploče (one iza kante od škovaca) bio djelomice oštećen senatskom odlukom i macom, spomenik nije srušio.

Najzagonetnija stvar vezana uz dva rimska imperatora Ilira, prema akademiku Cambiju, jest pitanje – je li posjed na kojem je Dioklecijan izgradio Palaču bio Probovo vlasništvo koje je nakon njegove smrti postalo državnom svojinom pa je tako na legalan način došlo u ruke novog cara koji ondje vidi idealno mjesto za buduće povlačenje? Odgovora još nema, ali iz svega je još jednom potvrđeno kako je bilo Splita i – prije Splita, odnosno prije Dioklecijanove utvrđene vile.

Pa kako je Probova "vlasnička ploča" doživjela najprije "brušenje", a potom i ulogu ukrasa iza kante za otpatke, slična će, i još gora sudbina zadesiti jednu malenu površinu tek nekoliko stotina metara udaljenu od Dioklecijanovih zidina. Riječ je o arheološkom lokalitetu "Ad basilicas pictas", utisnutom između stambenih kuća i stare zgrade "Vodovoda" na čijem se pročelju koči Dioklecijanov isklesani reljef.

Desetljećima je na tom prostorčiću, preko puta stare Općine, bilo (gle čuda) odlagalište škovaca, a arheološka istraživanja počela su pedesetih godina prošlog stoljeća, kad su ondje pronađeni ostaci dvostruke "oslikane" bazilike, svetoga Andrije i svetoga Ivana, s krstionicom obloženom egipatskim alabasterom, te temelji starije, antičke građevine, pretpostavlja se, čak iz prvog stoljeća.

Jedan kat više

Pomnije istraživanje provedeno je 1997. godine, u povodu pokušaja građevinskih radova koje su zabranili konzervatori, pa opet prije pet godina, kad su ispod pločnika i Solinske ceste osvanuli ostaci golemog (amfi)teatra promjera čak 46 metara! Uskoro je taj zadnji spektakularni nalaz koji je definitivno dokazao da je postojao "Split prije Splita", odnosno potvrdio postojanje naselja Spalatum kako ga ubicira Tabula Peutingeriana (karta rimskih cesta), pokriven asfaltom, a bazilike opet korovom i smećem.

Po ovom izmučenom lokalitetu ponovno se počelo rovati početkom ove godine, kad se otkrilo kako privatni investitor na tom mjestu planira izgraditi četverokatnicu, navodno je već odobrena lokacijska dozvola i podnesen zahtjev za izmjene GUP-a, a i projekt kruži zabrinutim susjedstvom.

Sve ovisi, kazao je našem novinaru investitor, o tome što će se još od arheologije pronaći. "Ali valja biti optimističan", kaže, "pa ići korak po korak." Ne sumnjamo kakav će ishod biti i da će iz magle u kojoj živi splitska javnost ondje izrasti još jedna posttranzicijska tvorevina, s bar jednim katom više nego što je u projektu.

I pita se onda čovjek postoji li ijedan grad u našoj civilizaciji u kojem bi se pukom srećom otkrili sami počeci života, sam kamen temeljac grada (a baš je na ovom području živjelo i ilirsko pleme Manijaca po kojem je četvrt Manuš dobila ime), i onda ga, kad svijet ima mogućnosti najčudesnijih prezentacija ovakvih spomenika, prekriti betonom?! Kažu, sve će biti na stupovima, baš vam hvala.

Građani (bilo da upravljaju ili da šute) koji ploču što priča o "caru prije cara" stavljaju iza kante za škovace, a lokalitet koji svjedoči o "gradu prije grada" pretvaraju u deponij i prekrivaju betonskom stambenom zgradom, prave od Splita zlo mjesto pod suncem. I zaslužuju onu kaznu koju su za šaku srebrnjaka namijenili svojoj povijesti; damnatio memoriae – zabranu sjećanja!

Naslovnica Uvik kontra

VIŠE IZ RUBRIKE