Mozaik Život

NEZABORAVNA EKIPA

'Ja san van sritan čovik, ne bi se minja ni s Obamom ni s Trupcon! Puno dice, svi na pravon putu, zdravi i siti!': ovo je priča o mnogobrojnoj složnoj obitelji Bralić, od koje ni bikovi ne bježe!; Blizanci su se rodili usred prijenosa Hajdukove utakmice

NEZABORAVNA EKIPA

Dok ispisujemo ove retke, bik Jerry proživljava najsretnije dane u svom mladom, jednoipolgodišnjem životu. Slobodno šeće, pase travu, vode ima napretek, jedino mu možda koja darežljiva družica fali.

E, tu pak ne oskudijevaju bikovi iz familije Bralić iz Dicma, predjela Sičane. Iako nisu "slobodni trkači" kao Jerry koji je odbio postati ramstek pa izabrao neizvjesnost i snalaženje u divljini, bikovi: Šibonja, Sokol, Bijeli i Areksija – trebao se zbog vitkosti zvati "anoreksija", ali je gazda pogriješio u izgovoru pa ostade "Areksija" – žive sretan stajski život.

Nisu ni kandidati za ramstek, ni slobodni trkači, nego časni bodači koji puno obećavaju! Pripuste ih i na krave, križaju se za borbe, a nitko ih ne sili, napominju vlasnici. I zato borbe, napominju, nisu barbarska zabava, nego milosrdni čin koji bikovima bodačima produljuje život.

A taj može, u dobrim uvjetima kao kod Bralića, potrajati do petnaest godina!

Perspektivno krdo staro između četiri i pol i godine dana dopunio je mladi član...

- Kako ćemo, Dragice, dat ime ovome malome? - pita glava kuće Mate Bralić (66) svoju žensku polovicu, devet godina mlađu Dragicu.

- Medonja – kao da neće, no sveudilj spremno odgovara Matina žena.

Starina Mate, čini se, baš i nije oduševljen. Nekako je ime previše mazno, medeno za jednog bodača; ipak, poštuje ženu, pa potvrđuje.

- Eto, čuli ste. A je, još je nekako mali, pupast. Ki medo – slaže se na koncu.

E sad, da ne bi ispalo da smo samo zbog bikova došli u Dicmo kod Bralića, valja reći još jedan jak razlog. Možda nije aktualan kao obnova stočnog fonda i spašavanje bika Jerryja, kojemu su u čast čak i "Prijatelji životinja" organizirali tematski događaj, ali nije ga zanemariti.

Stalno je tetkama iša!

To je, da prijeđemo na stvar, demografska obnova! Bralići iz Dicma imaju, naime, sedmero djece, a u njihovoj želji da postanu višestruki roditelji u što kraćem razdoblju i Bog i priroda "dali su ruke", jer Mate i Dragica Bralić imaju čak dva para blizanaca!

Što zbog, eto, bikova, što zbog blizanaca, red je bio dakle posjetiti njihovu kuću. Doček je bio, blago rečeno, topao; u kaminu već je u ranu vlašku jesen pucketala vatra, mirisala je peka, a prvo rukovanje s Matom Bralićem nije moglo proći bez poljupca dobrodošlice.

Što jest-jest, dom je to pun ljubavi, gdje su čak i bikovi sretni! Atroke krave, prasad, koze, kokoši... Svega blaga ima u marljivih Bralića, a radost zbog toga glava kuće i ne krije.

- Ja san van sritan čovik; ne bi se minja ni sa Barakom Obamom, ni s Trupcon (Donaldom Trumpom, nap.a.). Bože, podrži da vako i ostane; puno dice, a svi na pravon putu, i puno zdravlja. Ja uživan u jiću i piću ka da nisan ija ni pija osan godina, sritan san i sit, i svi moji. Ne može bit bolje – zaključuje naš domaćin, s kojim se ne možemo ne složiti.

Kimanjem glave povlađuju mu najmlađi blizanci, 29-godišnji Mario i Dario. Momci rade u "Cestara", a njihova starija braća u škveru; e sad, da bi kronološki sve pohvatali, možda bi bilo najzgodnije nabrojiti kako je redom pupalo to obiteljsko stablo.

Dakle, tek punoljetnu Dragicu zaveo je iskusni Mate, tada 27-godišnjak. Njemu su tetke živjele pored Dragičine kuće, pa ih je posjećivao nešto češće otkad se u jedru Dragicu zagledao - u Sinju.

- Stalno je tetkama iša! - smije se njegova izabranica.

Da ne bude odmah sve "na vraga", viđali su se, kako je red, i u crkvi. I danas Bog pogleda često na familiju koja se stvarala onog dana kad je završeni monter Mate Dragicu izvukao s obuke za rad u tvornici konca "Dalmatinka", gdje bi možda i ostvarila karijeru prelkinje, ili se dalje doškolovala, pa pred nju kleknuo. Ovako je postala kućanica i – hej! - sedmerostruka majka...

- Najprija nam se rodila Anita, 38 godina, danas udana Brajković tu, u četri kilometra udaljeni Krušvar. Onda je doša Frano, baš tako, sa "o", njemu je 37 i radi ka poslovođa brodomonter u Roterdamu, u Nizozemskoj.

Dica mala, a ona stidljiva

On ima četvero dice, sad će vas doć pozdravit nevista Božena kad mlađu dicu stavi leć.

E, a onda su se rodili prvi blizanci, Zlatko i Zoran (35 godina), je, oni su dobili ime po nogometašima, braći Vujović. Tribali su in bit i kumovi, bija je Edo Pezzi reka na Radio-Splitu kad su na utakmici Hajduka dobili žuti karton protiv Rumunjske, da nema veze jer su dobili i imenjake blizance.

Sazna je Peci za to, rekli su mu, ali eto mi se nismo sitili odma ih zvat za kumstvo. Pa se je odma dogodine rodila i naša Jelena (34), ona je domaćica, ima troje dice i živi u Rudi. Nije mogla doć, dica mala, a i ona stidljiva nekako – pravda je otac Mate, a mi zabezeknuti; pa to je cijela petoljetka trudnoća!

- Je, ja san u četri godine dobija petero dice! - klikće majstor Mate, pa brzo pojašnjava tajnu uspjeha:

- Nisan ima ugrađen rikverc – vražje namiguje, a supruga Dragica ga brzo poklapa:

- Mliko na mliko...

Još će reć da je moje maslo...

A onda je Mate, sretan peterostruki otac, ipak zeru "prikočio", pa je Dragica predahnula cilih pet godina od trudnoća, poroda i dojenja. Pravo vrijeme za još jedan "šuc".

- Tačno na desetu godišnjicu braka rodili su se naši drugi blizanci, Mario i Dario, ajme sriće! Oni se još nisu oženili, nije ni blizanac Zlatko, a ovaj drugi ima dvoje male dice, Mateju i Matka. Valjda neće stat na tome – namiguje djed Mate.

- Inače ima u Dicmu još blizanaca, ali je samo jedna familija ovako mnogobrojna. Ajme, još će ljudi reć da je to moje maslo. Nemojte to pisat – pokriva nam blok rukom domaćin, nutka vinom.

U razgovor za stolom veselo se ubacuje najstarija kći Anita udana Brajković:

- Čudi me što u nas krave još nisu otel'le blizance! - šali se, a svi se smiju.

Anita je inače tajnica KUD-a "Dicmo" i plodna domoljubna pjesnikinja. Objavila je nekoliko zbirki poezije i lani dobila plaketu, drugu nagradu pjesničke sekcije Udruge veterana legendarne Četvrte gardijske brigade, predvođene ratnikom i pjesnikom, pukovnikom Matom Buljubašićem.

I sama je majka dvoje djece, a uz bavljenje kućanstvom i blagom, te aktivnostima vezanim uz kulturno-umjetničko društvo i poeziju, odnedavno ima i prvi plaćeni posao u životu: radi u trgovačkom lancu kao trgovkinja i blagajnica!

- Sritna san ka nikad jer mi se smiješi prva plaća u životu, ej! Na posal ne odlazin, ja letin! – povjerava nam pjesnikinja i trgovkinja Anita.

Nju je majka, rekosmo, rodila veoma mlada, a otac je bio u kasnim dvadesetima. O tome se veseljak Mate izražava kroz pjesmu:

- Volim piti i ljubiti, reka je Vuco, a ja potpisujem! I neka je žena mlađa, to je dobro; i sad bi je minja za noviji model – šali se Mate, namiguje, a Dragica rukom odmahuje.

- Neka se ne uvridi niko, ja bi stariju volija, ali samo za zabavu. Ženija ne bi, ma da je dva dana od mene starija. Eto, taki san – pošteno priznaje. Htio je on, kaže, i više djece imati, ali tu se zapriječila jedna nezgodna okolnost...

Mesić mi nije odgovara

- Is, tija san ki Alibaba imat četrdeset hajduka, ali vidiš vako: da san još jedanput pravija, garant bi dobija trojke. Onda bi mora zvat predsjednika za kuma, a tada je predsjednik bija Mesić, a on mi nije odgovara. Da je Tuđman bija živ, e to je druga priča, onda bi bilo kumstva. I Kolinda bi, lutka naša, bila nami dobra.

Nju ćemo zvat kad se ovi naši mladi malo pojačaju – naviješta Mate Bralić. Za Dicmo, čini se, nema straha od demografskog izumiranja, i to ne samo zahvaljujući Bralićima, nego i drugim mještanima koji su ostali s brojnim potomcima živjeti u selu.

- Vako van stvari stoje – u priču se uključuje blizanac Mario, onaj iz dvojajčanog para. On je pravi PR familije, razgovorljiv i upućen, hodajuća enciklopedija.

- Dicmo ima oko tri tisuće ljudi skupa sa priključnin naseljima Krušvar i Ercegovci. Osnovna škola Dicmo ima 370 đaka, Krušvar isto ima područnu školu, ali samo do četvrtog razreda – kazuje mladi Mario, bez dvojbe pravi "materijal" za fakultet.

Svakom sinu 120 kvadrata

A propos toga opet se javlja otac:

- Ko mu je branija! Ko je tija, moga je se školovat, ali oni svi jedan za drugin ošli radit, tako izabrali. Isto san svin sinoviman udrija po 120 kvadrata temelja kuće, neka imaju – napominje glava obitelji.

U zenitu naseljenosti Dicmo je imalo još oko tisuću čeljadi više, saznajemo dalje od Marija.

- To van je bilo iza Drugog svjetskog rata, 1949. godine. Davno, a nije čudo opalo. Još je brojka stabilna – dobro rezonira Mario.

Blizanac Zoran iz druge blizanačke garniture, pak, jednojajčani je izdanak. I on ima nešto reći, udovoljava našoj znatiželji:

- Je, puno san vezan za brata. Kad smo bili mali, a jedan bi se udrija, i ovaj drugi je isto tražija da ga se privije. I u vojsku smo skupa išli, a i sad kad se je jedan oženija, a drugi nije, opet u istoj kući živimo – veselo će Zoran.

- Morate nam župnika spomenit, dobar nam je. Don Vlade Strikić, već je sedamnest godina s nami - napominje Mate Bralić, žena kima potvrdno.

- A ja pivan u župnom zboru Svetoga Ivana Krstitelja u Krušvaru – sjetila se pak Anita.

Ona misli da je u krevetu!

Živahno je bilo i snimanje pod budnim okom kamere Saše Burića, fotoreportera iz finih salonskih uvjeta časopisa "Glorija", katapultiranog u štalu s bikovima, odnosno pred puno ljudi koji se nadvikuju, smiju i nazdravljaju.

I on uživa, smije se, jedino ga muči što ne smije popiti dec domaćeg crnoga jer je na službi.

- Malo mi se gospođa Dragica previše zavalila u fotelju, molim vas ispravite se – traži fotograf.

- Ona misli da je u krevetu! - zafrkava je muž.

- A on se je potpačija! Lako je tako, daj vamo jedan od ta dva kušina od fotelje! - vraća mu Dragica kroz smijeh.

A mi ih slušamo, gledamo i guštamo. Braliće, familiju za poželit, plodnu i bikovima i blizancima.

 

Naslovnica Život