Sport Hajduk

glava u balunu

Zdravko Reić: Nepodnošljivi su ovi bezrazložni, nepristojni i prostački napadi na trenera Burića

glava u balunu

Je li ta pobjeda Hajduka, izborena uz dosta muke, tih 3:2 nad Osijekom, napokon učvrstila položaj trenera Damir Burića na klupi splitskog kluba ili će i nadalje navijački crv nagrizati tkivo „bijelih“ svojim žalopojkama za bivšim Sinišom Oreščaninom? A to je, treba pobliže objasniti, crv nerealnosti, pretjeranih zahtjeva, čak lažnog predstavljanja kvalitete igrača po kojem se Hajduk može ravnopravno nositi s mega sastavom Dinama, uključiti u borbu za naslov prvaka. Ma naravno, ambicije su itekako potrebne, zdrave, čak i kad izgledaju irealne, ipak nikako one koje su od starta bez podloge, doslovne bezumne. Ilustracija takvih su baš oni histerični krici pojedinih navijača Hajduka, prigodom susreta s igračima na jednom odmorištu autoputa na povratku iz Zagreba, poslije utakmice protiv Lokomotive (0:0): „oćemo prvo misto“, „tražimo titulu“ i slično.

Bilo je i bit će prosvjeda navijača, opravdanih, čak skandaloznih poslije pojedinih poraza, istinskih debakla, kad razbijačke snage eruptiraju i pokažu svoje nasilničko lice. I to zato, jer oni koji vole svoj klub, koji ga obožavaju, koji ga žive, kako to rade brojni navijači Hajduka, u jednom trenutku povjeruju kako je vrijeme da izvrše udar, u prvom redu vode kadrovsku politiku. Ono što je u aktualnom trenutku baš nepodnošljivo, s objektivne strane gledišta, to su bezrazložni, ali još više nepristojni, vulgarni, prostački napadi na trenera Damira Burića. 

Poslije sramotne eliminacije s europske scene od kluba mizernog renomea, kakav je malteški Gzira United i logične smjene trenera Oreščanina, premda su „bijeli“ pod njegovim vodstvom ipak igrali snošljivo, pa na neki način i napredovali, komandnu palicu preuzeo je Burić u objektivno vrlo teškim okolnostima. A to su činjenice da je naslijedio momčad u čijem stvaranju nije sudjelovao, pogotovo jer je sletio na Poljud na bazu tuđih priprema. Burićev povratak je bio prirodni izbor, šteta je urađena kad je smijenjen uoči prvenstva 2016/17., kad je momčad povjerena treneru harlekinskog tipa.

Otkako je nogometa, onog natjecateljskog, borbe za naslov prvaka ili osvajanje kupa, još dramatičnije kad je u pitanju opstanak u elitnom društvu, rezultat odlučuje o sudbini trenera, njegovom ostanku na klupi. Događa se da su i najveći, najpriznatiji treneri, kao što je jedan od njih Rinus Michels, tvorac velikog Ajaxa, trofejni trener, prvak Europe 1988. s reprezentacijom Nizozemske, doživio otkaz na klupi Bayera iz Leverkusena zbog slabog učinka (jedan bod na pet utakmica). Međutim, stradaju treneri i zato da bi svoje fotelje sačuvali predsjednici i pogotovo sportski direktori. A oni su najodgovorniji kako u izboru trenera, tako i u formiranju igračkog korpusa.

Ostavimo po strani slučajeve kad pojedini klupski stručnjaci, pa i dužnosnici na razne nedopustive načine dogovaraju transfere i za svoju korist. Što se tiče takvih transfera, koji ostavljaju mutan dojam, može se lako zapitati zašto su i kako pojedini igrači stizali na Poljud. Svojevremeno je Ivan Kos, čije predsjednikovanje splitskim klubom bila vrhunska blamaža u režiji Ante Šalinovića, moćnika Nadzornog odbora, omogućio sportskom direktoru Mariju Brancu brojne dolaske bez korisnog učinka za „bijele“. I Saša Bjelanović se istakao nizom takvih promašenih akvizicija, koje su mu tolerirali bivši ajme - predsjednik Jasmin Huljaj i aktualni Marin Brbić.

Bjelanović je angažiran u Hajduku kao skaut, pa glavni čovjek skautiranja u vrijeme kada je Goran Vučević vodio struku. Prethodno se Brbić, u onom prvom mandatu baš i nije iskazao kada je povjerio struku najprije Sergiju Krešiću, potom Šveđaninu Jensu Anderssonu. Vjerojatno će Brbić danas priznati svoje greške, jer Krešić je bio idealan za šefa nogometne škole, za mentora mladim trenerima, dok o Anderssonu ne treba trošiti riječi, o njegovom četveromjesečnom radu na Poljudu, o obiteljskim razlozima za povratak u Švedsku, o tralala-bajkama kao što su „novi standardi ponašanja“ ili „dovođenje pojačanja kao što je Illuridze“ (Brbić), odnosno kako je „ostavio upečatljiv trag, uveo neke nove norme u radu“ (Branka Ramljak). Struku je potom krojio Goran Vučević i to dvije godine, sad se može čak tvrditi da je svoj posao solidno obavljao premda je uveo u klub notornog Sašu Bjelanovića… O rasipnom Brancu se sve zna, na kraju je došao za „bijele“ minuli nesretni period Bjelanovića.

Što je i kako je radio treba zaboraviti, kao i to da je 16. svibnja ove godine (znači prije pet mjeseci!) dobio trogodišnji ugovor, dakle do 2022. Jedan detalj govori dovoljno o načinu rada Bjelanovića: on je, otkako se zaposlio u Hajduku, i dalje živio u Zadru i svakodnevno vozio cca 300 kilometara do Splita i natrag. A da ne spominjemo druge gafove…

I za kraj, ima najava da će Brbić pokušati pokriti poziciju sportskog direktora Hajduka u liku Bore Primorca, šefa akademije baluna, koji na tom mjestu ima sve potrebne i to vrhunske atribute. Međutim, Primorac po svojoj naravi, jednako kao i ranije spominjani Krešić, nema odlike za ulogu sportskog direktora kakav treba splitskom klubu.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Hajduk