Sport Hajduk

isto mjesto, isti klubovi

Pet godina je prošlo, ništa se nije promijenilo: Dinamo i Hajduk igraju 22. studenog, točno na obljetnicu neodigranog derbija 2014.

isto mjesto, isti klubovi

Isto mjesto, isti klubovi, točno pet godina kasnije. Dinamo i Hajduk sastat će se u petak 22. studenoga, baš na petu godišnjicu neodigranog derbija u Maksimiru.

Peta je to obljetnica derbija koji se nije odigrao nakon što se klub s Poljuda solidarizirao s navijačima. Potom je tjedan dana kasnije organiziran i veliki prosvjed na Rivi na kojem je sudjelovalo nekoliko desetaka tisuća ljudi. Na vidjelo su izašli svi problemi hrvatskog nogometa. Činilo se kako je baš dogorjelo.

Hajduk je tada artikulirao svoje zahtjeve za pravednije odnose i transparentnost u hrvatskom nogometu. Najavljivali su se sastanci, razgovori, dogovori, promjene... Nešto se po tom pitanju i počelo pomicati s mrtve točke, ali je vrlo brzo i stalo na tome. Pet godina je od toga već prošlo, a gotovo ništa se bitno promijenilo nije.

Utakmica te 2014. na terenu nije odigrana, ali se izvan terena još uvijek igra. Tog 22. studenoga 2014. Hajduk se solidarizirao s navijačima kojima nije dopušten ulaz na utakmicu jer su se našli na tzv. crnim listama. To je bila kap koja je prelila čašu.

Jer, bilo je to vrijeme velikih sudačkih pogrešaka na štetu Hajduka, brojnih afera bez konačnih rješenja poput “slučaja Maleš” kada se nikada nije otkrilo kome je od sudaca trebao ići novac. Bilo je to vrijeme kada je Hajduk zbog brojnih kazni nizao susrete bez publike na Poljudu, kada je prekinut derbi s Dinamom zbog verbalnog delikta, vrijeme spornih odnosa Dinama i Lokomotive...

Igrače i stožer na Poljudu su po povratku s neodigranog susreta dočekale tisuće navijača, a kasnije i čelnike kluba predvođene predsjednikom Uprave Marinom Brbićem visoke kazne HNS-a. U međuvremenu su u pet godina proteklih od tog dana kada je car ostao gol stigle rijetke promjene.

Uz usvajanje Zakona o sportu, postupke protiv Zdravka i Zorana Mamića, Damira Vrbanovića, personalizaciju ulaznica, najavu uvođenja VAR-a, ostalo su mahom tek kozmetičke promjene kako bi se sačuvao status quo. Isti ljudi, ista stranka i dalje drmaju hrvatskim nogometom. Samo su se nekih tim putem riješili, žrtvovali ih, te sve rade malo suptilnije, ispod radara.

Osim kada recimo isključe mikrofone predstavnicima Nogometnog saveza Splitsko-dalmatinske županije, predsjedniku NO-a Hajduka na skupštini HNS-a, a kada se javno priča o problemima.

U međuvremenu je nezadovoljstvo bujalo, bujalo, pa je balon tog nezadovoljstva nerijetko pucao. Dogodila se i svastika, St. Etienne, napadi na Bruna Marića, Ivana Bebeka... Veliki uspjeh reprezentacije na prošlogodišnjem Svjetskom prvenstvu konačno je donio malo pozitive, ali nažalost i pomogao pojedincima da na krilima tog rezultata svjesno pod tepih guraju probleme kao da ne postoje. To što je naša reprezentacija viceprvak svijeta, što je Dinamo u Ligi prvaka, ne znači da se sve ono što se događa(lo) nikada nije dogodilo!

Poklopilo se da su čelni ljudi dviju ključnih strana pet godina kasnije isti. Na čelu HNS-a i dalje je Davor Šuker koji tih burnih dana u studenome 2014. nije ni bio u Hrvatskoj nego, ispostavilo se kasnije, u inozemstvu, Tajlandu. Brbić je godinu i pol kasnije smijenjen s mjesta prvog čovjeka Hajduka, u proljeće 2016. godine.

Međutim, u ožujku ove godine je ponovno izabran. Opet i u drugom mandatu muku muči da se po pitanju zahtjeva Hajduka održi neki sastanak. Zapinje već na temu obnove Udruženja prvoligaša, odatle se nisu pomakli. Kako da se razgovara o nekom drugom od ukupno sedam Hajdukovih zahtjeva, kada zapinje već na prvom!

Zanimljivo, i sociolog Benjamin Perasović, aktualni predsjednik Nadzornog odbora Hajduka, bio je bitan akter tadašnjih događanja, prosvjeda. Još se pamti njegov govor na splitskoj Rivi. Tada je govorio o famozna “četiri D”: depersonalizaciji, depolitizaciji, dekriminalizaciji i demokratizaciji. Ujedno je i pokazao srednji prst svima onima koji će tu borbu svoditi na politikanstvo, na HDZ, SDP, mržnju tovara i purgera. Malo od toga je usvojeno.

Ako se pravom promjenom može smatrati to što stvarni vladar hrvatskog nogometa poteze sada vuče iz susjedne države ili što će Šukera zamijeniti novi Šuker, onda promjene nema. Ako i dalje članovi iste stranke, HDZ-a, drže u šaci hrvatski nogomet, klubove, županijske saveze, pa i drmaju HNS-om (Marijan Kustić) onda promjene nema.

Ako se i dalje nije istražilo kome je od sudaca trebao ići novac koji su od Maleša dobili i zbog njega “pali” Širić i Djedović, onda i bez obzira na promjenu prebivališta Zdravka Mamića prave promjene nema. Ako su usvojene izmjene Zakona o sportu, ali se duh tog zakona ne primjenjuje, ako su se moćnici učahurili, onda ne možemo govoriti o demokratizaciji, onda ni tu prave promjene nema.

Uporno nas uvjeravaju da se politika ne može miješati u nogomet. Može, a i miješa se. Kada joj odgovara. Vidimo to na primjeru HNS-a. Uostalom, uspjeli su nedavno organizirati utakmicu Hrvatske s Mađarskom u Splitu na Poljudu bez ijedne upaljene baklje, incidenta.

Znači kada se odluči nešto riješiti u ovoj državi, recimo da će se utakmica odigrati bez incidenta, to se može napraviti. Problem je što nedostaje želje da se problemi riješe. Da se politika upola toliko zauzela za čišćenje hrvatskog nogometa koliko i za to da “kockasti” zaigraju u Splitu pod svaku cijenu, pa i bez dogovora s Hajdukom, on bi sigurno bio mnogo čišći.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Hajduk