Sport Hajduk

sve nas manje ima tu...

Prošla je već godina bez našeg Špace, bez njegovih analiza, dosjetki...

sve nas manje ima tu...

Godinu po godinu, sve nas manje ima tu, padne nam Petar Grašo na pamet i njegova sjetna pjesma o neumitnosti odlazaka.

Stanko Poklepović, dobri naš i dragi šjor Špaco, nezaboravni, evo sutra na Badnjak, točno godina prolazi da je partija.

Ni okrenuli se nismo, ode 365 dana a da Poklepović nije više u svom stanu ispred televizora, da gleda sve utakmice ovoga svita, pa da tu i tamo, a svake sedmice barem jednom, izmijenimo par dojmova u bistrenju obzora baluna.
- Ma, nemate vi pojma – rekao bi onako dobrohotno, očinski, samouvjereno, ali ne zato da se pravi važan, nipošto.

Nego naprotiv: znajući da mu je Bog podario svo nogometno znanje ovoga svijeta, uvijek nas je želio podučiti da nam ispriča i ispravi nas, rastvori nam grilje i škure na ponistri s koje se balun gleda.

Navlas slično bilo (nam) je i sa šjor Ivanom, Tomislavom Ivićem koji je otišao još tamo u lipnju 2011. Fale nam nenadoknadivo.

Njih dvojica, stručni nenadmašni tandem iz pripreme i realizacije povijesnih utakmica Hajduka kontra Hamburgera. Četvrtfinale Kupa prvaka 1980. Eno ih na snimci s te utakmice ovjekovječenih: jedan do drugoga, u crvenim trenerkama, nerviraju se kad će više i hoće li uopće Boro Primorac zabiti taj još jedan gol pa da se uđe u polufinale Kupa prvaka i primakne ruka prema trofeju s velikim ušima. Boro Šekspir nije zabio još jedan, falilo je i malo vremena i još više sreće.

Ali, ep je ostao. I ta slika u sjećanju. Zaustavljeni kadar za sva vremena: šjor Ivan i šjor Špaco.
- Uvijek mi je žao što u zadnje dane nisam bio više uz Ivića. Tek sad vidim kako mu je tada sigurno trebalo više društva. A ko će znat da je blizu kraj. Morali smo češće bit skupa - pričao je Poklepović sjetno, u smiraj života, o svome Iviću.

I te nam riječi stalno zvone, tuku po glavi, toliko su životno istinite. Jer, što bismo sad dali da opet možemo okrenit Špacin telefon, čut ono otegnuto “molim...” i isti čas zaronit u ćakulu što god nam treba ili nas zanima.
Manirom pristupačnog, dobrog čovjeka, u Poklepovića nije bilo opcije da se neće javit. Ma kakvi. To vam je sad nova moda. A on je bio starog kova.

Falilo nam je vremena bit češće sa šjor Špacom. Tko će znat da je blizu kraj. Sad to uviđamo i silno žalimo zbog tog.
Ostala je duboka uspomena koja nikad neće blijedit.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Hajduk